curdaru s.m.
0.1 curdario, curdaru.
0.2 Da corda.
0.4
0.5

0.8 AScobar: curdaru.
Valla: ø.
0.8 BDel Bono: curdaru1.
Vinci: curdaru.
Pasqualino: curdaru1.
Mortillaro: curdaru.
Biundi: curdaru.
Traina: curdaru.
Macaluso Storaci: curdaru1.
VS: curdaru1.
0.8 CTLIO: cordaio.
0.9 Rossella Mosti 06.01.2022.
ISSN 2975-111X
1 [Mest.] [Come appellativo:] chi fabbrica o vende spaghi e corde di qualsiasi tipo; cordaio.

[1] CaternuXIVR - Angelo Senisio, Caternu, pag. 23.15: Iohanni di Terranova per unu pezu di terra in li Palmintelli in la Fabara, la quali fu di Iohanni Carbunitu, tr. vj g. x. <Kista terra facta vigna ave accatata Vinchi curdaru et divi pagari per lu consensu di lu accatu tr. vj g. x.> Solvit.

[2] CaternuXIVR - Angelo Senisio, Caternu, pag. 41.4: Vinchi curdaru per l’altra parti di la predicta terra di Iohanni Carbunitu tr. vj g. x.

[3] Rinaldi/2005 (126) - 1380-1381 Riscossione di censi, pag. 265.9: Item a Vinchio curdario tr. vj et gr. x.

[4] Rinaldi/2005 (143) - 1381-1382 Censi, pag. 300.12: Vinchi curdaru per l’altra parti di la preditta vingna tr. vj gr. x. Solvit.